Zbirka pjesama razvrstanih po vremenu postanka (od 1947 - 1993) i po zajedničkom unutarnjem (tematskom) razvoju. Ciklusi: Za međama, Priče, Odrazi, Slike, Dojmovi i pjesma Zaborav.

Iz Pogovora: Netko tko iznenada uščuje ili pročita Zapise Ante Marinovića Uzelca, vjerojatno će mu se pričiniti, kao što se i meni pričinilo, da je pred njim nešto poznato, blisko, čak i prisno: nešto drago i suptilno, nešto na domaku ruke i srca. Nešto nujno i rujno, uzdah i izdah, dakle duh. Riječi su Zapisa pomno birane, u njihovu točnom značenju, ali i zbog boje i zvuka; savršeni su metrika i sricanje, strogo je pridržavanje forme. Tako filigranske, te kvartine, tercine, sekstine pa soneti, otvaraju se sređeni, sređeno. Ti su stihovi uzorni i jasni, formom, metrikom i sadržajem, što im nimalo ne ometa da poniru duboko. Čovjeku se na trenutak pričini da odgovaraju ovom ili onom pjesničkom imenu, ali ubrzo, uhvativši sebe u previše brojnim usporedbama, moramo zaključiti da je ipak Ante Marinović Uzelac potpuno samosvojan. Usporedbe su privid a i ta bliskost i prisnost samo su utisak kojega ostavlja trajnost. (...) (Boro Pavlović)