Autor, svjestan realiteta u kojemu je natjecateljstvo jedno od osnovnih načela zapadnjačkog života kojega smo dio, suprotstavlja mu pojam suradnje i osmišljava program za djecu od najranije dobi kojim bi se - kroz interakcijske igre - učili odgoju za mir. Cilj je takva programa pripremiti nove naraštaje da suradnju prihvate kao novi način života, koja će zauzimati mjesto bezobzirnom natjecanju, sukobu i nasilju u svijetu gdje se sreća ostvaruje na račun drugih, a ne s drugima.

Iz Predgovora: Odgoj za mir danas je jednako važan kao i svi ostali oblici pripreme za život tijekom procesa socijalizacije. Njegovo je mjesto još u sklopu primarne socijalizacije, ali u slučaju da to, iz brojnih, svima poznatih razloga, nije moguće provesti u život u našim obiteljima, rješenje treba tražiti u predškolskim ustanovama i ostalim institucionalni i izvaninstitucionalnim oblicima skrbi za djecu predškolskog uzrasta. Rani odgoj za mir omogućit će da suradnju među djecom, a kasnije ljudima, zauzme mjesto nesmiljenu natjecanju i nasilju kojim ono na kraju uvijek završava. (...) Dakle, program odgoja za mir nije socijalizacija usmjerena na to da dijete nauči gubiti bez otpora, nego da pravodobno okrije opasnost i suoči se s njom tako da je učinkovito otkloni te da iz krize iziđe još bogatiji i uspješniji, zajedno s ostalim sudionicima. U neku ruku, to je priprema za vođa koji ne skrbi o konkurenciji, nego stalno unapređuje suradnju, a ukljičvanjem drugih obogaćuje sebe i njih, umjesto da gubi energiju u bespredmetnim sukobima. Ovaj program je upravo tako koncipiran: jednim svojim dijelom predstavlja i program opće prevencije a drugim je usmjeren na učenje komunikacijskih vještina i odgoj za suradnju i mir.