U ovome svojemu najvažnijem djelu, poslije bestselera Realitetna terapija, William Glasser dijeli s nama svoju uzbudljivu teoriju kontrole, koja govori o tome kako svatko od nas može bolje kontrolirati svoja čuvstva i djelovanja, da bi živio zdraviji i produktivniji život. Objašnjava nam da sve što činimo, mislimo i osjećamo dolazi iz naše unutrašnjosti i nije, kao što to većina ljudi vjeruje, odgovor na stvari i ljude oko nas. Naše je ponašanje naš najbolji pokušaj kontroliranja svijeta kako bismo ga, što možemo više, približili slikama u našim glavama, u skladu s onim kakve bismo željeli da budu.

Iz Predgovora hrvatskom izdanju: U posljednje vrijeme autor naglašava da gotovo sve psihičke teškoće proizlaze iz činjenice što ne umijemo razviti zadovoljavajuće odnose u tri glavna područja: obitelji, školi i na radnom mjestu. Zašto ne umijemo? Dr. Glasser vjeruje da su naše osnovne psihičke potrebe nasljedne, zapisane u našoj genskoj osnovi, ali su razlike u našim tumačenjima njihova značaja tako velike da se ponekad ne uspijevamo dogovoriti. Svaki se čovjek, naime, povodi u tome za svojim iskustvom, pohranjenim u dijelu memorije koji autor naziva svijet kvalitete. Vođeni svojim svijetom kvalitete, stalno pokušavamo mijenjati vanjski svijet i prilagoditi ga svojim potrebama. U odnosu s drugim čovjekom, tj. u susretu dva kontrolirajuća sustava koji djeluju na isti način, njihove se potrebe - kontrolirati vanjski svijet i pritom ne biti kontroliran od drugoga - međusobno isključuju. Tu počinje drama međuljudskih odnosa koji već tisućljećima u tom pogledu ne napreduju, jer pristajemo uz teoriju podražaj-odražaj, koja objašnjava da je naše ponašanje podražaj za ponašanje drugih osoba, a njihovo ponašanje odražaj kakav smo željeli izazvati. Ako ne uspijemo u svojoj nakani, obično pojačavamo podražaj u jalovu nastojanju da druge prisilimo na ponašanja u skladu s našim svijetom kvalitete.