Polazeći od osnovnih postavki teorije izbora W. Glassera - da je naše cjelokupno ponašanje neprekidni pokušaj zadovoljavanja naših osnovnih potreba, tj. djelovanja na realni svijet kako bismo ga uskladili s našim svijetom kvalitete - autor u I. dijelu knjige - Droga kao potreba - objašnjava kako droga, postupno, postaje najvažnija slika u svijetu kvalitete ovisnika, tj. "potreba nad potrebama" koju pod svaku cijenu mora zadovoljiti, pa makar time doveo u pitanje sve svoje odnose s drugim važnim ljudima, pa i svoj život. U drugome dijelu - Rehabilitacija - autor objašnjava (na primjeru rada Centra solidarnosti u Modeni - Italija) kako teče proces dobrovoljne rehabilitacije ovisnika - od prihvaćanja pravila života i ponašanja u terapijskoj zajednici do postupnog učenja korisnika da u svoj svijet kvalitete opet ugradi slike / načine uravnoteženog zadovoljavanja potreba - bez droge - čime ponovno (ili prvi put) uspostavlja kontrolu nad vlastitim životom. U spomenutome rehabilitacijskom procesu primjenjuju se elementi realitetne terapije ali i ostalih kompatibilnih metoda i tehnika te kvalitetno vođenje.

Iz knjige: Cjelokupno ponašanje čine: djelovanje, mišljenje, osjećaji i fiziologija. Djelovanje i mišljenje su uvijek pod voljnom kontrolom, a osjećaji i fiziologija se mogu promijeniti jedino mijenjanjem djelovanja i mišljenja. Cjelokupno je ponašanje u funkciji zadovoljavanja naših osnovnih potreba; ono je neprekidni pokušaj djelovanja na realni svijet kako bi se približio i uskladio s našim svijetom kvalitete u kojemu su slike ljudi, bića i stvari koji zadovoljavaju naše potrebe. Ovisniku postupno droga počinje zadovoljavati sve njegove potrebe, tj. slika droge prekriva sve ostale slike/načine zadovoljavanja potreba. Od tada fiziologija, tj. njegovo bolno tijelo, kontrolira njegovo cjelokupno ponašanje. Izlaz? U dobrovoljnom rehabilitacijskom procesu ovisnik uči odabirati slike / načine uravnoteženog zadovoljavanja potreba bez droge čime ponovno uspostavlja kontrolu nad vlastitim životom.