Za razliku od legendarnog teksta Davita Friedricha Straussa Das Leben Jesu, kritisch bearbeitet iz 1835. godine, pisanog s nepredvidivih lijevohegelijanskih pozicija, pravilna recepcija ovog Hollova spisa ne pretpostavlja ni netološke niti filozofijske kompetencije, iako se zacijelo može ustvrditi da će u njemu ponajprije uživati upravo bolji poznavatelji biblijskoga novozavjetnog teksta, kao gotovo jedinoga relevantnog izvora Hollove reinterpretacije Isusova života. A upravo u tome i jest tajna ovog djela koji se, barem po svojoj izvornoj intenciji, ne razračunava ni sa službenim crkvenim, niti teološkim ili sociopovijesno inspiriranim tekstualnokritičkim tendencijama niti na Isusov život primjenjuje neku unaprijed zatvorenu metodološku konstrukciju: Holl jednostavno otvorenih očiju, u pozi a priori prihvaćenog čuđenja, ponovno sluša o čemu to zapravo pripovijedaju biblijske pripovijesti. (dr. sc. Samir Osmančević)

Iz Predgovora: U srpnju 1971., mjesec dana nakon objavljivanja moje knjige Isus u lošem društvu, dobio sam pismo bečkoga nadbiskupa kardinala Franza Köninga. Pročitah: "U ovoj knjizi Vi odbijate svećenstvo jednako kao i institucionalnu crkvu koju, po Vašem mišljenju, Isus nije želio. Za Vas je Isus izvanredan čovjek koji je nakon smrti učinjen bogom. To su i drugi kazali prije Vas. Ali Vi ste prvi svećenik koji to čini. Kao svećenik morate znati da sveukupno kršćanstvo stoji i pada s Isusovim Božjim sinovstvom. Vi živite od crkve, ali živite li još i u crkvi?" Knjiga je postala bestseller i prevedena je na devet jezika. U Brazilu je, recimo, postala temeljnim spisom teologije oslobođenja. U tom sam trenutku već bio izgubio svoju crkvenu venia legendi i bio suspendiran kao svećenik. Od prihoda iz moje spisateljske djelatnosti mogao sam živjeti sasvim dobro. Nisam bio prisiljen raditi kao nosač na željezničkom kolodvoru, poput nekih bivših kolega svećenika u Italiji. To što sam pisao o Isusu promijenilo je moj život. Prvotnu sam inspiraciju dobio prvih dana 1968., za stolom moga kapelanskoga stana, tijekom pripreme za propovijed o pola rečenice iz proslova Ivanovu evanđelju: koji nisu rođeni ni od krvi, ni od volje tjelesne.. nego - od Boga. Dosad sam ovaj stih razumijevao kao odbacivanje putenosti. A onda sam dobio oslobađajuću ideju: A što ako, mislio sam, evanđelist nije htio denucirati spolnu ljubav već je formulirao radikalnu kritiku časne institucije obitelji?