Monografija o KL Buchenwald kojega je autor bio zatočenikom. Prikaz života i smrti u zloglasnom logoru autor potkrepljuje izvornom građom (uz 70-ak fotografija), objavljenoj u Njemačkoj i Sloveniji. U Popisu zatočenika prvi se put navode logoraši s područja današnje Republike Hrvatske.

Iz Predgovora: Stradanjima naših ljudi tijekom Drugoga svjetskog rata, osobito u koncentracijskim logorima i na stratištima diljem Europe nije u sklopu historiografije, pa ni viktimologije poklonjena veća pozornost. Razlozi tome kriju se u objektivnim okolnostima (potreba za vremenskom distancom i manjak izvora) i drugim okolnostima, čak i onima izazvanima poslijeratnim dachauškim (buchenwaldskim) procesima, zbog kojih dio preživjelih zatočenika nije bio sklon ili nije mogao objaviti svoja sjećanja na doba provedeno u nacističkim logorima. (...) Autor nas, preko uvodnih poglavlja Tako je počelo (ustroj i počeci Trećeg Reicha) i Prototip Koncentracijskog logora - Dachau (prema kojemu su bili ustrojeni i ostali koncentracijski logori na području Njemačke i okupiranih zemalja) uvodi o priču o Buchenwaldu - od njegova osnutka 1937. do 1945., kada su ga oslobodili sami zatočenici. Slijede poglavlja o gradnji i ustroju logora Buchenwald i njegovu vođenju, o sustavu kažnjavanja logoraša i njihovoj samoupravi, o radu u logoru i vanjskim radnim komandama (podružnicama) i sabotažama, o liječnicima i liječenju te djeci i mladeži u logoru, o organizaciji života i otpora logoraša te o Međunarodnom ilegalnom logorskom komitetu i njihovoj ilegalnoj vojnoj organizaciji. U Prilozima je dana statistika groze, prikazane su i kategorije najbrojnijih žrtava u nacističkim logorima. Na kraju je, uz literaturu, objavljen i Popis zatočenika KL Buchenwald, kojim su obuhvaćani logoraši, po rođenju ili prebivalištu, s teritorija današnje Republike Hrvatske. Autor knjige spašava od zaborava stradanja svih tih ljudi, a istodobno ispunjava i zavjet zatočenika da pridonesu stvaranju takva svijeta u kojemu se slična zlosilja ne bi više nikada ponovila. Međutim, i sam je svjestan uzaludnosti tih napora, jer upravo su se takva zlosilja - sve do ponovnog uspostavljanja koncentracijskih logora - ponovila u netom završenom ratu na tlu Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Usprkos tome, njegov trud nije uzaludan. Svjedočenja koja iznosi pripomažu analizama zlosilja, progona, genocida i holokausta, a moguće i njihovu uklanjanju potkraj stoljeća koje je, nažalost, bilo obilježeno nezapamćenim stradanjima ljudi. Stoga ona nisu samo sjećanja na stradale nego i općeljudska poruka kao i želja da žrtve, ako ih ne prepustimo zaboravu, makar moralno pobijede počinitelje zločina. (dr. sc. Igor Graovac)