Afirmacijom Nacionalne strategije suzbijanja zlouporabe droga u Republici Hrvatskoj je proaktivno djelovanje na prevenciji (osobito primarnoj) dobilo referentni okvir koji uključuje jasne ciljeve i očekivanja svih dionika u provedbi preventivnih aktivnosti, koje se mahom oslanjaju na specifičnu edukaciju, psihoedukaciju i suportivne postupke. Tako je psihologija postala možda i jedina struka koja u sustavu ranog prepoznavanja problema, prevencije, rane intervencije i kasnijeg tretmana (ovisnika) može ponuditi cjelovitu lepezu intervencija, utemeljenih na znanstvenim spoznajana. Ovo psihologiji kao struci daje predvodničku ulogu u nastojanju da se problem ovisnosti učini što manjim, jer je izvjesno kako se u skoroj budućnosti ovaj problem neće dokinuti.