Autor poziva roditelje da procijene situaciju u kojoj se nalaze i svoje osjećaje u vezi s tim te da, ako je potrebno, mijenjaju sebe i svoje ponašanje u skladu s ciljem koji su si postavili: da budu uspješni roditelji, povezani s djetetom - pri čemu ih kroz konkretne vježbe uči kako će napustiti ubojite navike izvanjske kontrole (prigovaranje, kritiziranje, okrivljavanje, pritužbe, prijetnje, kažnjavanje, potkupljivanje) i usvojiti ponašanja koja izražavaju skrb i ljubav prema djetetu: slušanje, podržavanje, ohrabrivanje, poštovanje, vjerovanje, prihvaćanje, pregovaranje.

Uspješno umijeće vođenja ljudi (pa i roditeljstvo) ima dvije važne sastavnice: voditi računa o sebi - imati vrijeme i sadržaje za unapređivanje sebe, svojih znanja, vještina i sposobnosti, imati vrijeme za svoje vrijednosti, ciljeve i potrebe; voditi računa o drugome - o potrebama, željama i vrijednostima drugoga, voditi računa o rastu i razvoju druge osobe. Roditelj koji nije zadovoljio svoje vlastite potrebe (te se zbog toga ne može osjećati dobro) ne može biti od stvarne pomoći djetetu, bez obzira na intenzitet svoje želje da djetetu pomogne, bez obzira na složenost situacije u kojoj se njegovo dijete nalazi. Svima nam je znano kako svakodnevni život podrazumijeva različite obveze, ritmove i poslove te kako često "imamo malo vremena" za one koji su nam važni. Naravno, to su najčešće naše izlike i isprike kojima pokušavamo sa sebe "isprati" svoju odgovornost za dobiveni rezultat. Jer - mi odlučujemo o svojim prioritetima, mi odlučujemo kako ćemo se u nekoj okolnosti ponašati, mi odlučujemo koliko ćemo vremena odvojiti za nama značajne osobe; mi odlučujemo kakve ćemo sadržaje s njima dijeliti, mi odlučujemo, također, i kakvo će biti naše stanje, naša "kondicija", naša čvrstina i otpornost za različite životne okolnosti.