Odnosi i kvaliteta odnosa među ljudima u središtu su interesa ove knjige. Kroz životne priče autor govori o različitim "tipovima" nepovezanih nesretnih mladih osoba: onima koji su odabrali anoreksiju, pokušali suicid, odbijaju školu, shizofrenima, ovisnima o drogama, onima koji su doživjeli gubitak bliske osobe... ali i o ništa manje nesretnijim njihovim roditeljima i učiteljima. Kroz svaku priču naglašava da su kontrolirajuća ponašanja ona koja uništavaju odnose, čine ih udaljenim i nepovezanim, a sve ljude uključene u odnos nesretnima, pa poručuje: Kad prestanete kontrolirati, dobivate kontrolu!

Iz Predgovora hrvatskom izdanju: Mladi kažu da samo žele pravo na izbore i donošenje odluka o tome što će im se dogoditi. Roditelji pak kažu da ih vole i žele im pomoći da postanu zdrave, odgovorne i uspješne osobe, a sve što rade temeljeno je na zdravorazumskim vjerovanjima da djeluju u tom smjeru. U želji da ostvare daj cilj spremni su dugo i uporno kopati na istome mjestu, starim, znanim metodama. Ako stvari počnu "izmicati kontroli", nesretni, nemoćni, zabrinuti i izbezumljeni roditelji mogu odabrati samooptuživanje, okrivljavanje jedan drugoga, povlačenje ili pak na tinejdžera vršiti još veći pritisak koji će izazvati nove i dublje konflikte. U takvim odnosima povezanost postaje sve slabija a nesreća sve prisutnija. Glasser poručuje: Snaga vašeg odnosa jedina je kontrola nad njima. (Jelena Bićanić, socijalni pedagog)