Među sadržajima koji se nude predškolskoj djeci, poslovice možda najviše povezuju neke gotovo zaboravljene tradicijske vrijednosti iz doba naših baka i mlade naraštaje koji tek trebaju osvijestiti njihovu vrijednost. To je bio i osnovni motiv autoricama: da osobama koje rade s predškolskom djecom i njima se bave i na ovaj način olakšaju prihvaćanje nekih općih vrijednosti bez kojih je sretan i sadržajan život nezamisliv. Poslovice su razvrstane u područja aktivnosti prema dobi djece: Higijenske navike, prehrana i zdravlje; Urednost, red, kulturno ophođenje, odnosi i ponašanje u grupi; Igra - dječji rad i aktivnosti; Učenje - znanje - stjecanje i razvijanje vještina. Protkane su pjesmicama, basnama, skraćenim pričama, a jedno je poglavlje posebno posvećeno obradi poslovice prema literarnom predlošku.

Poslovice su vrijedan didaktički materijal za razvijanje kreativnog mišljenja predškolske djece, jer aktiviraju misaone procese, uspoređivanje, analogiju, zaključivanje. Pritom je iznimno važno kako će ih odgajatelji približiti djeci i u kojoj prigodi. Treba poći od postavke da se poslovice vežu uz neki događaj, pojavu, neku osobu i njezino djelovanje, da se navode u nekom kontekstu. Zatim treba voditi računa da poslovice i poslovične poredabe budu primjerene dobi djeteta. Potom je iznimno važan odabir prikladnih didaktičkih sadržaja koje će odgajatelj primijeniti u skladu s ciljem koji se određenom aktivnošću želi postići. Postoji opći, "veliki", krajnji cilj: spoznajni, emocionalni, socijalni i moralni razvoj djeteta koji se, međutim, ostvaruje postupno, svakodnevno, kroz bezbroj aktivnosti, socijalizacijom djece kroz vršnjačku skupinu, a odgajatelji trebaju svojim umijećem i metodičkim sposobnostima pobuditi i poticati interes djeteta da ravnopravno i s voljom u svemu sudjeluje.