Ja još nisam rekla svima, / Koliko te volim majčice mila! / Volim i tatu, mog glavnog junaka, / Ali on je iz druge priče.
Uvijek te tješi i nikada ne griješi, / I veli: Bit će bolje!
A ja između dva srca stojim, / I njihove otkucaje brojim...
I kao dugine boje, / Slijevaju se u srce, / Tatino, tvoje i moje.
Onako malena, gledam ih gore: / Kao dvije duge, / Čine most od ljubavi stvoren.