Autor smatra da je uspostava "značajnih odnosa središte dobrog života, a izbori koje činimo odredit će njihovu kvalitetu. Takve odnose možemo stvoriti ako preuzmemo odgovornost za sebe, bez kontroliranja drugih ljudi." U svojoj savjetovateljskoj praksi autor u razgovoru s klijentom pronalazi primjerenija ponašanja, potrebna za stvaranje kvalitetnijeg života.

Iz Predgovora: Ništa nije više naudilo kvaliteti života pojedinca u modernom društvu, nego pogrešno vjerovanje da je ljudska patnja posljedica bioloških i genetičkih čimbenika, te da ju je moguće spriječiti uzimanjem lijekova ili elektrošok terapijom. Moderna je psihijatrija izmislila najružniju moguću priču o čovjekovu konfliktu i emocionalnoj boli - reducirajući stvar jedino na loše gene i neravnotežu kemijskih reakcija. Želim li uništiti nečiji život, uvjerit ću tu osobu da je moderna psihijatrija u pravu - da odnosi ne znače ništa, da je izbor nemoguć i da mehanizam oštećenog mozga ima prevagu nad našim emocijama i ponašanjem. Želim li onemogućiti sposobnost pojedinca da stvara empatične odnose ispunjene ljubavlju, prepisat ću mu psihijatrijske lijekove, jer svi oni priječe naše najviše psihološke i duhovne funkcije. Život nema smisla propustimo li vidjeti da dobar život čine odnosi označeni ljubavlju. Život nema nikakve nade, ako ne znamo kako živjeti donoseći svjesne odluke, temeljene na jasnim načelima. Jedno je od tih načela na sebe preuzeti odgovornost, umjesto da kontroliramo druge ljude. Ponuditi sebe, a ne kritizirati i prigovarati - još je jedno od tih načela.